Kontakt
Brodokomerc je nastao 1947. kao poduzeće za opskrbu brodova i izrastao u moćnu riječku trgovačku kuću s kvartovskim dućanima, hotelima i Robnom kućom Korzo. Nad njim je u veljači 2000. otvoren stečaj. Brodokomerc Novu, tvrtku koja je nastavila pod tim imenom, Tommy je preuzeo 2024., a 2026. pripojena mu je. Od starih butiga jedne su obnovljene kao Tommyjeve trgovine, druge zatvorene, a upravna zgrada na Jelačićevom trgu oglašena je za 8,9 milijuna eura.
Ovim tekstom počinjemo seriju o Rijeci kakvu njezini stanovnici još pamte. O starijoj gradskoj prošlosti već smo pisali u tekstovima o riječkom tramvaju i torpedu, a ovdje je riječ o imenu koje je još početkom 2025. nosilo najviše prodajnih mjesta na riječkom području.
Od opskrbe brodova do trgovačkog sustava
Sve je počelo poduzećem Opskrba brodova. Kronologija na stranici moja-rijeka.eu navodi da je osnovano odlukom savezne vlade 20. siječnja 1947., sa sjedištem u Rijeci, predstavništvom u Splitu i 25 radnika. Najpotpuniji pregled kasnije povijesti tvrtke koji smo pronašli, izvješće Državnog ureda za reviziju iz 2003., kao godinu osnivanja navodi 1948., ali bez pozivanja na osnivački akt, pa se držimo 1947. Godine 1957. poduzeće je postalo Brodokomerc, a dugi službeni naziv govorio je da se bavi opskrbom brodova, uvozom i izvozom, inozemnim zastupstvima i konsignacijskim skladištima. Godine 1968. pripojeno mu je Opće trgovačko poduzeće Rijeka. Poduzeće se 1980. udružilo u složenu organizaciju udruženog rada Brodokomerc, u kojoj su bile radne organizacije Prehrana, Industrijska roba, Export-Import i Hotelijerstvo te tvornica ribljih konzervi Ika.
U vrijeme otvaranja Robne kuće Korzo zapošljavao je, prema Novom listu, više od šest tisuća radnika. Index piše da je višak kapitala stekao međunarodnom trgovinom i usmjerio ga u velike investicije, među kojima je i hotelski kompleks Haludovo kraj Malinske. Taj je kompleks arhitekta Borisa Magaša otvoren 1972., s kockarnicom koju je pokrenuo Bob Guccione, vlasnik časopisa Penthouse. Kompleks je zamišljen prije sporazuma s Guccioneom, a suradnja je trajala oko godinu dana.
Subota na Korzu, 21. travnja 1973.
Robnu kuću na Korzu projektirala je Ada Felice-Rošić iz biroa građevinskog poduzeća Primorje, koje je bilo i izvođač radova, a investitor je bio Brodokomerc. Gradnja nije bila bezbolna za susjede: Novi list je 31. ožujka 1969. pisao o stanarima Marulićeve 2, kojima je od miniranja na gradilištu otpadala žbuka sa stropova.
Robna kuća otvorena je u subotu, 21. travnja 1973. Novinar Neven Šantić u kolumni za pedesetu obljetnicu bilježi da ju je predsjednica Skupštine općine Rijeka Neda Andrić otvorila pritiskom na dugme koje je pokrenulo pokretne stepenice. Od 9 do 18 sati kroz nju je, prema procjeni, prošlo više od 60.000 ljudi, a na 41 blagajni registrirano je 20.000 kupaca. Na 5.500 četvornih metara bilo je 40 odjela i 30.000 artikala, uz klimatizaciju i agregat za slučaj nestanka struje. Radilo je 360 ljudi, od toga 270 prodavača. Odjeću za prodavače, u narančastoj boji robne kuće, osmislila je kostimografkinja Ružica Nenadović Sokolić, a bedž sa slovom K scenograf Dorian Sokolić.
Prvi direktor bio je Rade Marelić, koji je prije otvaranja prošao specijalizaciju u londonskom Harrodsu. Novom listu je 2014. ispričao da su u gradu dotad prevladavale klasične trgovine s pultom, pa su se prodavači bojali da će roba izložena bez zaštite biti pokradena, a tvrtka je osnovala posebne fondove za pokriće mogućih manjkova. Riječani su tada u velikom broju odlazili u kupnju u Trst, a jedina robna kuća u gradu bila je mala NaMa.
Konkurencija nije čekala. Marelić se 2014. prisjetio da su prvi radovi na novoj robnoj kući počeli nekoliko mjeseci prije otvorenja Korza, a trgovačke kuće okupljene oko Rijekatekstila otvorile su je 14. studenoga 1974., nasuprot Brodokomercovoj kući. Bila je to Robna kuća Ri, projekt koji je Novi list opisao kao „Zajedno protiv Brodokomerca”. Brodokomerc je imao i Robnu kuću Vežica, s oko 6.300 četvornih metara, ali godinu njezina otvaranja nismo uspjeli potvrditi.
Mreža do Sarajeva, pa pretvorba i stečaj
Prema reviziji, tvrtka je 1991. imala klasične prodavaonice, markete i samoposluge ukupne površine 137.477 četvornih metara te poslovne jedinice u Zagrebu, Zadru, Šibeniku, Splitu, Dubrovniku, Ljubljani i Sarajevu. Hotelijerstvo, s hotelima u Malinskoj, Puntu i Omišlju te opatijskim Grand Hotelom Adriatic, izdvojeno je na prijelazu iz 1990. u 1991. U lipnju 1992., kad je donesena odluka o pretvorbi, Brodokomerc je imao 3.200 zaposlenih, a iste je godine procijenjen na oko 98 milijuna njemačkih maraka.
Kontrolni paket dionica stekla su društva iz Gucić grupe. Revizori su utvrdili da je Brodokomerc preuzimao obveze za kredite drugih društava iz grupe i jamčio za njih svojom imovinom, a kad se pokazalo da dužnici ne mogu plaćati, banke su aktivirale osiguranja. Žiroračun je bio neprekidno blokiran 529 dana, neplaćene obveze dosegle su 460,7 milijuna kuna, a plaće se nisu redovito isplaćivale. Trgovački sud u Rijeci otvorio je stečaj 3. veljače 2000. na prijedlog Zagrebačke banke. U povezanim društvima tada je radilo 1.213 ljudi. Revizija je zaključila da nisu ostvareni ni rezultati predviđeni razvojnim programom ni ciljevi privatizacije.
Od radničkog vlasništva do Tommyja
Pod imenom Brodokomerc nastavila je tvrtka radničkog dioničarstva. Na svojim internetskim stranicama Brodokomerc Nova navodila je da je počela poslovati 2001., a na inačici arhiviranoj 2015. spominjala je lanac od 65 prodajnih mjesta. Gradski dokument pokazuje da je BK-ESOP d.o.o. 26. travnja 2007. od Brodokomerca u stečaju kupio prodavaonicu u Osječkoj 40, a koncem 2010. promijenio ime u Brodokomerc Nova. Kako je cijela mreža dućana prešla na tu tvrtku, iz izvora koje smo pronašli ne možemo utvrditi. Udjele su držali sadašnji i bivši zaposlenici, svaki po jedan.
Dugove je tvrtka najvećim dijelom podmirila prodajom imovine. Bivši Cash&Carry, do tada najveće prodajno mjesto, kupile su 2019. Plodine, a prodani su i prostori na Kukuljanovu. Novi list bilježi da se u dućane desetljećima nije ulagalo. Tvrtka Location Plus odustala je od kupnje 2023. nakon dubinske analize, a u listopadu 2024. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja odobrila je preuzimanje Tommyju. Udjele je prenijelo 429 od 440 udjelničara. Cijena nije službeno objavljena, a Novi list procjenjuje je na oko 7,5 milijuna eura. U siječnju 2025. lanac je imao 32 prodavaonice i 237 zaposlenih. Kao zasebna tvrtka nije dugo potrajala: Lider je u travnju 2026. pisao da je Brodokomerc Nova pripojena Tommyju, što navodi i Tommy Grupa, a poslovna baza Insolve vodi je kao brisanu od 23. travnja 2026.
Što je ostalo danas
Dio starih butiga danas radi kao Tommyjeve trgovine. Erio Zahirović, izvršni direktor Tommyja, rekao je u rujnu 2026. na otvorenju trgovine na Hreljinu da je to četrnaesti obnovljeni objekt na području Rijeke i riječkog prstena i da je time završen dvogodišnji ciklus obnove bivših Brodokomercovih marketa. Neki dućani nisu dočekali obnovu. Market na Drenovi zatvoren je u ožujku 2025., a početkom ožujka 2026. zatvorene su butige u Dragi i kod bazena na Kantridi. Zahirović, tada kao direktor Brodokomerc Nove, rekao je da ta dva objekta ne zadovoljavaju standarde Tommy grupe.
Draga je time ostala bez jedine trgovine. Stanovnici su prikupili 236 potpisa za očuvanje dućana na Brigu 42, a zapisnik Vijeća Mjesnog odbora Draga od 27. travnja 2026. pokazuje da je Grad odgovorio kako prostor nije njegov, dok je vijeće čekalo odgovor Tommyja. Podatak o ponovnom otvaranju nismo pronašli.
Najveći zahvat čeka Robnu kuću Vežica. Zahirović je u studenome 2025. najavio veliki hipermarket i „mini robnu kuću”, a u lipnju 2026. temeljitu rekonstrukciju u zadnjem tromjesečju ove godine. U rujnu je rekao da su u završnim pripremama za obnovu objekata na Gornjoj i Donjoj Vežici, koja bi trebala krenuti do kraja godine. Vijest o početku radova nismo pronašli. Upravna zgrada na Jelačićevom trgu, u kojoj je Brodokomerc Nova imala oko 3.200 četvornih metara, oglašena je krajem 2025. za 8,9 milijuna eura. Zahirović je u siječnju 2026. rekao da Tommy ispituje tržište i da je moguć i zakup. Vijest o prodaji nismo pronašli.
Ni Robna kuća Korzo više nije jedna cjelina s 40 odjela. Novi list je u rujnu 2024. pisao o osam suvlasnika, o tvrtki Centar Korzo kao upravitelju i o praznom kafiću na vrhu zgrade. Pokretne stepenice koje je Neda Andrić pokrenula 1973. tada su još radile. Često su se kvarile, ali kako su montirane kroz krov, nove bi bilo vrlo teško ugraditi. Noviji podatak o stepenicama nismo pronašli. Portal Lokalpatrioti u listopadu 2026. piše o velikim reklamama koje prekrivaju staklenu fasadu zgrade, a Centar Korzo i dalje navodi kao tvrtku zaduženu za održavanje. Stanje provjereno 3. studenoga 2026.
Naslovna slika: AI ilustracija; ne prikazuje stvarnu osobu, lokaciju ili događaj.
