Kontakt
Ugljični monoksid nema boju, miris ni okus, a nastaje kad plin, drvo, peleti ili ugljen izgaraju bez dovoljno zraka. Na vrijeme ga u stanu može otkriti samo detektor ugljičnog monoksida, i to ako je sukladan europskoj normi i postavljen na pravome mjestu.
Odakle ugljični monoksid dolazi u dom
Ugljični monoksid (CO) produkt je nepotpunog izgaranja. Ispravan i dobro podešen uređaj s urednim dimnjakom stvara ga malo i odvodi ga van. Problem nastaje kad nešto zakaže: dimnjak je začepljen ili nije očišćen, dimovodna cijev propušta, plamenik godinama nije servisiran ili u prostoriji nema dovoljno svježeg zraka za izgaranje.
Najčešći izvori u kućanstvu jesu:
- plinski bojleri i plinski kotlovi za grijanje;
- plinske peći i grijalice, uključujući one na plinsku bocu;
- peći i štednjaci na drva, peći na pelete i kamini;
- plinski štednjaci i pećnice;
- roštilji, kamping-kuhala i agregati upaljeni u zatvorenom te automobil koji radi u garaži.
Britanska agencija za zdravlje i sigurnost na radu (HSE) navodi četiri znaka da plinski uređaj ne izgara kako treba: žut ili narančast plamen umjesto plavoga, čađa ili žućkastosmeđe mrlje na uređaju i oko njega, plamen paljenja koji se stalno gasi te pojačana kondenzacija na unutarnjoj strani prozora. Iznimka su ukrasni kamini na plin s namjerno žutim plamenom. Ako primijetite nešto od toga, prestanite koristiti uređaj i pozovite servisera.
Zima na Kvarneru donosi i jedan lokalni rizik: kad puše bura, prozori su zatvoreni, a ventilacijske rešetke ljudi često začepe zbog propuha. Uređaju koji zrak za izgaranje uzima iz prostorije tada nedostaje zraka, a jak vjetar može poremetiti i propuh u dimnjaku. Koliko to može biti opasno, pokazao je slučaj s riječke Kozale iz prosinca 2023., kada je u stanu u kojemu je radila plinska grijalica jedna osoba preminula, a druga je teško otrovana. Vatrogasci JVP-a Rijeka ondje su izmjerili visoku koncentraciju ugljičnog monoksida, izvijestio je Novi list.
Simptomi trovanja koji se lako zamijene s gripom
Prema britanskoj zdravstvenoj službi NHS, najčešći simptomi su glavobolja, vrtoglavica, mučnina ili povraćanje, slabost i umor, smetenost, bolovi u prsima i mišićima te otežano disanje. Lako ih je pripisati prehladi ili umoru, no dva znaka upućuju upravo na ugljični monoksid: tegobe popuštaju kad izađete iz kuće, a vraćaju se kad uđete natrag, ili se istodobno loše osjeća više ukućana.
Najugroženiji su dojenčad, starije osobe i ljudi s bolestima srca, anemijom ili bolestima dišnog sustava. Američki centar za kontrolu bolesti (CDC) upozorava da osobe koje spavaju ili su pod utjecajem alkohola mogu umrijeti od trovanja prije nego što osjete ikakve simptome. Zato je detektor najvažniji upravo noću.
Koji detektor kupiti: norma EN 50291
Na pakiranju i uređaju tražite oznaku europske norme EN 50291-1, koja vrijedi za detektore ugljičnog monoksida u kućanstvima. EN 50291-2 namijenjena je kamp-kućicama i plovilima. Ako uz uređaj nema uputa o postavljanju, to je loš znak, jer proizvođač sukladnog detektora mora ih priložiti.
Norma propisuje kada se alarm mora oglasiti. Pri 50 ppm (dijelova na milijun) mora se uključiti nakon 60 do 90 minuta, pri 100 ppm nakon 10 do 40 minuta, a pri 300 ppm u roku od tri minute. Pri 30 ppm ne smije se oglasiti prije isteka dva sata. Detektor, dakle, ne reagira na kratki skok vrijednosti, nego na kombinaciju koncentracije i vremena izloženosti. Zato model sa zaslonom može prikazivati nisku vrijednost, a da se pritom ne oglasi.
Što još provjeriti pri kupnji:
- napajanje: zapečaćenu litijevu bateriju koja traje koliko i senzor, zamjenjive baterije ili mrežno napajanje sa zamjenskom baterijom;
- vijek trajanja: senzor se troši, a proizvođači navode od pet do deset godina, ovisno o modelu. Datum proizvodnje obično je otisnut na poleđini ili boku uređaja. Kad istekne, detektor se javlja posebnim zvučnim signalom i više ne prepoznaje ugljični monoksid. Nova baterija tada ne pomaže, nego treba zamijeniti cijeli uređaj;
- namjenu: detektor ugljičnog monoksida ne prepoznaje dim ni curenje zemnog ili ukapljenog plina. Za to postoje zasebni uređaji, a kod kombiniranih detektora dima i CO-a provjerite da su navedene obje norme, EN 14604 za dim i EN 50291-1 za ugljični monoksid.
Gdje ga postaviti, a gdje ne
Mjerodavne su upute proizvođača. One se oslanjaju na europsku normu EN 50292, koja daje smjernice za odabir, postavljanje i održavanje detektora, a njezina osnovna pravila prenose i proizvođači i britanske vatrogasne službe.
U prostoriji s uređajem koji izgara gorivo (bojler, peć, kamin, plinski štednjak):
- detektor neka bude vodoravno udaljen od jednog do tri metra od uređaja;
- detektor mora biti iznad gornjeg ruba vrata i prozora: na zidu najmanje 15 cm ispod stropa, a na stropu najmanje 30 cm od zida i rasvjetnih tijela;
- kod kosog stropa postavite ga na najvišu točku, a ako je prostorija pregrađena, na istu stranu pregrade na kojoj je uređaj;
- ako je bojler u maloj ostavi ili kotlovnici, detektor ide na strop neposredno izvan nje.
U spavaćim sobama i prostorijama udaljenima od uređaja detektor se postavlja u visini disanja, primjerice u visini uzglavlja kreveta. NHS savjetuje po jedan detektor u svakoj prostoriji s uređajem koji izgara plin, ulje, ugljen ili drvo. Ako imate samo jedan detektor, a peć i spavaća soba su na suprotnim stranama stana, drugi detektor kraj spavaće sobe nije suvišan trošak.
Detektor ne postavljajte u kupaonicu i druge stalno vlažne prostore, osim ako to proizvođač izričito dopušta, ni izravno iznad štednjaka i sudopera. Izbjegavajte i mjesta uz prozor, ventilacijski otvor, napu ili ventilator, jer strujanje zraka razrjeđuje plin i odgađa alarm. Ne skrivajte ga iza ormara, zavjese ili u kut u kojem zrak miruje. Tipkom za test provjeravajte ga onoliko često koliko navode upute, a prašinu s otvora skidajte suhom krpom.
Što učiniti kad se detektor oglasi
- Otvorite prozore i vrata.
- Ako to možete učiniti brzo, ugasite bojler, peć ili štednjak.
- Izađite svi na svježi zrak, a sa sobom povedite i kućne ljubimce.
- Nazovite 112 (vatrogasci su na 193, hitna medicinska pomoć na 194), osobito ako netko ima glavobolju, mučninu, vrtoglavicu ili je smeten. Ako imate simptome, ne vozite sami do hitne pomoći.
- Ne vraćajte se u stan dok vatrogasci ne izmjere zrak i ne potvrde da je sigurno. Uređaj ne palite dok ga ne pregleda ovlašteni serviser.
Ako se alarm utiša nakon provjetravanja, ne zaključujte odmah da je bio lažan. Prozračivanje snižava koncentraciju, ali kvar ostaje. Osjetite li uz alarm i miris plina, ne palite i ne gasite svjetla ni druge električne uređaje i ne koristite otvoreni plamen.
Ako niste sigurni trebate li nakon blažeg izlaganja liječniku, savjet možete potražiti i u Centru za kontrolu otrovanja Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu, čija telefonska služba radi 24 sata na broju 01 2348 342. Kad netko ima simptome, najprije zovite 112.
Detektor ne zamjenjuje servis i čišćenje dimnjaka
Detektor vas upozorava tek kad je problem već nastao. Prevencija je i dalje najvažnija:
- plinski bojler ili kotao servisirajte jednom godišnje kod ovlaštenog servisera i ne prepravljajte ga sami;
- dimnjak redovito čistite i dajte da ga pregleda ovlašteni dimnjačar, osobito prije sezone grijanja;
- ne začepljujte ventilacijske otvore i rešetke u prostorijama s plinskim uređajima, ni kad puše bura;
- u peći ložite samo suho drvo i ne zatvarajte dovod zraka do kraja dok vatra još gori;
- roštilj, kamping-kuhalo ili agregat nikada ne palite u stanu, garaži ili na zatvorenoj terasi, a ni automobil ne zagrijavajte u zatvorenoj garaži.
Naslovna slika: AI ilustracija; ne prikazuje stvarnu osobu, lokaciju ili događaj.



