Kontakt
Ibis je ptica koja pripada obitelji Threskiornithidae, a prepoznatljiva je po dugom, tankom kljunu zakrivljenom prema dolje, koji joj pomaže da pretražuje močvarna područja u potrazi za hranom. Ove ptice su najčešće bijele ili crne boje, iako postoje vrste koje se mogu pohvaliti jarkim crvenim ili ružičastim perjem. Rasprostranjene su diljem svijeta, posebno u toplim, tropskim i suptropskim područjima, a možemo ih naći u Africi, Aziji, Australiji, Americi i na Karibima.

Ibisi su poznati po društvenom načinu života i često ih se može vidjeti u jatima. Hrane se uglavnom vodenim kukcima, ribama, malim rakovima, kao i sjemenkama i vodenim biljem. Njihov kljun im omogućava da lako pretražuju muljevite ili vlažne terene, što je osobito korisno u močvarama i plitkim vodama.
Kao sveta životinja, ibis je često uzgajan u egipatskim hramovima
Sveti ibis (lat. Threskiornis aethiopicus), poznat i kao egipatski ibis, bio je izrazito poštovana ptica u starom Egiptu i odigrao je važnu ulogu u religijskoj i kulturnoj povijesti ove drevne civilizacije. Ova ptica, prepoznatljiva po crno-bijelom perju i dugom, zakrivljenom kljunu, bila je simbol boga Thotha, božanstva mudrosti, pisanja, znanja, magije i Mjeseca. Thoth je bio zaštitnik pisara i učenjaka, a njegova je uloga bila važna u uspostavljanju reda i pravde. Zbog povezanosti sa Thothom, sveti ibis postao je simbol mudrosti i intelekta, a samim time i sveta životinja.

U staroegipatskoj mitologiji Thoth je prikazivan s glavom ibisa, a vjerovalo se da je ta ptica simbol njegove mudrosti i njegove sposobnosti da miri suprotnosti i osigurava ravnotežu. Thoth je, prema mitovima, bio tvorac hijeroglifa i bog pisanja, pa su ga obožavali pisari, učenjaci, svećenici i svi koji su radili s tekstovima i znanjem. Sveti ibisi su stoga često čuvani u hramovima, gdje su živjeli pod nadzorom svećenika.
Kao sveta životinja, ibis je često uzgajan u egipatskim hramovima, posebno u hramu boga Thotha u Hermopolisu, gdje su svećenici posvećivali ibise u čast bogu. Egipćani su razvili praksu mumificiranja ibisa kao dio rituala obožavanja. Smatra se da su milijuni mumificiranih ibisa, položeni u posebno izrađene grobnice i hramove, predstavljali žrtvu Thothu i simbolički čin zahvale. Tokom arheoloških iskopavanja, otkriveni su mnogi mumificirani ibisi, kao i posebne posude i grobnice u kojima su čuvani.

Egipćani su vjerovali da su ibisi donosioci sreće, zaštitnici protiv zla i simboli prosvjetljenja. Ibis je također smatran čuvarom mudrosti u zagrobnom životu, pa su ga stoga često sahranjivali uz preminule kao zaštitu i vodiča na njihovom putu prema zagrobnom svijetu.
Zanimljive i korisne za ekosustave u kojima žive
Sveti ibis je danas izumro u Egiptu, ali se još uvijek može pronaći u drugim dijelovima Afrike, poput podsaharske Afrike, te u nekim dijelovima Bliskog istoka. Arheolozi i povjesničari vjeruju da je ibisu prijetilo uništenje staništa i lov, posebno u kasnijim periodima egipatske povijesti kada su se promijenile klimatske prilike, a Egipat je prošao kroz političke promjene koje su dovele do opadanja prakse obožavanja i zaštite svetih životinja.

Sveti ibis danas se pojavljuje kao arheološki i povijesni simbol drevne egipatske civilizacije, a njegovi ostaci pružaju vrijedan uvid u religijske prakse i vjerovanja jednog od najfascinantnijih naroda starog svijeta.
Osim što su zanimljive i korisne za ekosustave u kojima žive, ibisi su i prilično prilagodljive ptice, što im pomaže da prežive u različitim klimatskim uvjetima i na raznim vrstama staništa. Danas se određene vrste ibisa, poput sjevernog crvenokljunog ibisa, suočavaju s rizikom od izumiranja zbog gubitka staništa, klimatskih promjena i zagađenja, što je dodatni razlog zašto je očuvanje ovih ptica važno.