Kontakt
Riječki tramvaj prvi je električni tramvaj na području današnje Hrvatske. Prva su kola krenula 7. studenoga 1899. od mosta na Rječini, uzduž Fiumare, prema posljednjoj stanici Pioppi kraj tvornice torpeda, jednokolosiječnom prugom dugom 4400 metara. Tramvaj je Rijekom vozio više od pola stoljeća, a posljednji je put vozio u lipnju 1952. Naslijedili su ga trolejbusi, koji su gradom prometovali od 1951. do 1969. Otada gradski prijevoz u Rijeci obavljaju samo autobusi.
Tramvaja u Rijeci danas nema, ali je njegova priča ostala zapisana u imenu gradskog prijevoznika, na starim fotografijama i razglednicama te na poštanskoj marki izdanoj za 125. obljetnicu prve vožnje.
Kronologija riječkog tramvaja
| Godina | Što se dogodilo |
|---|---|
| 1892. | Na javnom nadmetanju za izgradnju tramvaja prihvaćena je ponuda baruna Oscara Lazzarinija, uz uvjet da odmah uvede električni tramvaj. |
| 1896. | Općina sklapa ugovor o izgradnji i prometu električnog tramvaja, uz koncesiju na 50 godina. |
| 1899. | 7. studenoga počinje promet na jednokolosiječnoj pruzi dugoj 4400 metara, s osam motornih kola. |
| 1907. – 1908. | Pruga je produžena na 5450 metara. |
| 1909. | U siječnju tramvaj, koji je u međuvremenu otkupila Općina Rijeka, ulazi u jedinstveno poduzeće Javnih službi grada Rijeke. |
| 1914. – 1921. | Gradi se dvokolosiječna pruga, dovršena tek nakon Prvoga svjetskog rata. |
| 1928. | Na Školjiću je izgrađena nova remiza za deset tramvajskih kola. |
| 1931. | 29. lipnja uvedene su prve gradske autobusne linije. |
| 1935. | Prvi put se razmišlja o zamjeni tramvaja trolejbusima. |
| 1947. | 14. veljače osnovano je Gradsko auto-tramvajsko poduzeće (GATPO). |
| 1948. | Iz radionica zagrebačkog ZET-a stižu nova tramvajska kola. |
| 1951. | 24. listopada prva probna vožnja trolejbusa, a 27. listopada svečano je otvoren trolejbusni promet. |
| 1952. | U lipnju tramvaj vozi posljednji put. |
| 1953. | U ožujku gradsko prijevozno poduzeće dobiva ime Autotrolej. |
| 1961. | Trolejbusni vozni park doseže najveći broj od 29 vozila. |
| 1969. | 16. kolovoza trolejbusi su povučeni iz prometa. |
| 2024. | Hrvatska pošta izdaje prigodni blok „125 godina riječkog električnog tramvaja“. |
Od fijakera do električnog tramvaja
Prije tramvaja Riječane su prevozile kočije i omnibusi na konjsku vuču, u koje je stalo deset do petnaest putnika. Fijakeri su imali dva stajališta: jedno u tadašnjoj Via Adamich ispred Gradske štedionice, u zgradi današnje Gradske knjižnice, a drugo ispred željezničkog kolodvora.
Kad je 1873. stigla željeznička pruga iz Zagreba, grad je počeo brzo rasti, a s njim i potreba za javnim prijevozom. Ponudu iz Londona za tramvaj na parnu vuču općina je 1875. odbila. Na novom natječaju 1892. barun Oscar Lazzarini ponudio je tramvaj na konjsku vuču. Općina je ponudu prihvatila, ali je promijenila uvjete i zatražila da odmah uvede električni tramvaj. Ugovor je sklopljen 1896., a koncesija je izdana na 50 godina.
Rijeka je tako dobila električni tramvaj prije svih drugih gradova na području današnje Hrvatske. Pula ga je uvela 24. ožujka 1904., Opatija 1908. na pruzi Matulji – Opatija – Lovran, a Zagreb i Dubrovnik 1910. Osijek je tramvaj na konjsku vuču imao još od 1884., ali električni tek od 1926. Opatijski tramvaj ukinut je 1933., pulski 1934., a dubrovački 1970. Danas tramvaji u Hrvatskoj voze samo u Zagrebu i Osijeku.
Trasa, vozila i vozni red
Prva su kola krenula od mosta na Rječini i vozila uzduž Fiumare do posljednje stanice Pioppi, u blizini tvornice torpeda. Pruga je bila jednokolosiječna, s jednom linijom dugom 4400 metara, a struju je davala centrala uz tramvajsku remizu na Školjiću. Na prvu svečanu vožnju iz remize je izašlo svih osam motornih kola. Svaka su mogla primiti 28 putnika, 16 na sjedećim i 12 na stajaćim mjestima.
Vozna karta stajala je 10 soldi. Zimi je tramvaj vozio od 7 do 22 sata, a ljeti od 6.30 do 22.30. Vozači i kondukteri u prvim su godinama radili u smjenama koje su trajale i po 15 sati, zbog čega je dolazilo i do nesreća.
Pruga je 1907. i 1908. produžena na 5450 metara. Već 1914. jedan kolosijek više nije bio dovoljan za grad koji je rastao, pa je počela gradnja drugoga, a zbog rata dovršen je tek 1921. Nova remiza na Školjiću, s mjestom za deset tramvajskih kola, izgrađena je 1928.
Tko je vozio tramvaj
Promet je počeo pod imenom Riječki električni tramvaj, a većinu dionica tog poduzeća poslije je imala peštanska Komercijalna banka. Općina Rijeka početkom 1902. odlučila je sve gradske komunalne službe staviti pod svoju upravu i nakon višegodišnjih pregovora s bankom potpisala ugovor o kupnji tramvaja. U siječnju 1909. tramvaj je ušao u jedinstveno poduzeće Javnih službi grada Rijeke.
Poslije Drugoga svjetskog rata, 14. veljače 1947., osnovano je Gradsko auto-tramvajsko poduzeće (GATPO), koje je počelo s dvadesetak dotrajalih autobusa i pet tramvajskih kola s prikolicama. U ožujku 1953., kad tramvaja više nije bilo, poduzeće je dobilo ime Autotrolej, sastavljeno od riječi autobus i trolejbus. To ime nosi i danas, iako trolejbusa u Rijeci nema više od pola stoljeća. Kako se danas kupuju karte i koje linije voze noću, objasnili smo u vodiču Autotrolej: cijene karata, aplikacija RCC Mobility, mjesečne karte i noćne linije.
Tramvaj i Sušak
Riječki tramvaj vozio je gradom koji tada nije uključivao Sušak. Sušak, s istočne strane Rječine, bio je zasebna općina, a poslije i zaseban grad. Granica između Rijeke i Sušaka išla je starim koritom Rječine, takozvanim Mrtvim kanalom. Rimskim sporazumom iz 1924. Rijeka je pripala Italiji, a Sušak je ostao u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, pa su ta dva grada sve do Drugoga svjetskog rata bila u različitim državama.
Dva su grada spojena tek nakon Drugoga svjetskog rata, kad su tramvaju već bili odbrojeni dani. Električni gradski prijevoz na sušačku stranu doveli su trolejbusi: prvi su 1951. iz remize na Školjiću krenuli prema Pećinama i Glavnom kolodvoru, a kasnije su linije Trsat – Kantrida i Pećine – Zamet povezale istočne i zapadne dijelove grada.
Zašto je tramvaj ukinut 1952.
Tramvaj je već između dvaju ratova dobio konkurenciju. Prve gradske autobusne linije uvedene su 29. lipnja 1931.: tri linije s četiri benzinska autobusa marke Ceirano. Od 1935. razmišljalo se i o trolejbusima, ali je zamisao tada odbačena jer je trolejbus, sa sedamdeset do osamdeset putnika, ocijenjen premalim i neekonomičnim.
U Drugome svjetskom ratu tramvaj je većinu vremena bio jedino javno prijevozno sredstvo u gradu, a zbog potreba vojne industrije putnika je bilo više nego prije. Promet je zbog bombardiranja više puta zaustavljan, a od veljače do srpnja 1945. bio je potpuno prekinut. Bez održavanja kola i pruga bili su na kraju rata u lošem stanju. Nova tramvajska kola stigla su 1948. iz ZET-ovih radionica u Zagrebu, a nove tračnice naručene su iz Beča, ali nikad nisu položene jer nije bilo stručnih radnika.
Dotrajala kola nisu mogla pratiti potrebe grada, putnici su se sve češće žalili, a izračuni su pokazivali da se više isplati uvesti trolejbuse u cijelom gradu. Tramvaj je ocijenjen financijski dvojbenim i neisplativim. Riječki list 26. lipnja 1952. objavio je tekst pod naslovom „Neka se konačno ukine tramvaj“, a riječki električni tramvaj posljednji je put vozio u lipnju 1952., nakon gotovo 53 godine prometa.
Trolejbusi, nasljednici tramvaja (1951. – 1969.)
Prvi trolejbus prošao je riječkim ulicama u probnoj vožnji 24. listopada 1951., od željezničke stanice do Plumbuma. Tri dana kasnije, 27. listopada, na Titovu trgu svečano je otvoren trolejbusni promet, a prvi trolejbusi tipa Fiat 672 Cansa CGE krenuli su u 16 sati. Godine 1952. linija je produljena do Kantride, a 1961. od Krnjeva do Zameta, čime su konačno oblikovane linije Trsat – Kantrida i Pećine – Zamet. Te je godine, nakon kupnje deset novih vozila, od kojih devet tipa Rade Končar, Rijeka imala 29 trolejbusa, najviše u povijesti.
Trolejbusi su s riječkih ulica povučeni 16. kolovoza 1969. Ocijenjeni su preskupima, a zamijenili su ih autobusi, koji su se u doba jeftine nafte više isplatili. Za gotovo 18 godina prešli su oko 22,5 milijuna kilometara i prevezli više od 260 milijuna putnika.
Što danas podsjeća na tramvaj
- Ime Autotrolej. Naziv gradskog prijevoznika najvidljiviji je ostatak doba električnog prijevoza, iako potječe od trolejbusa, a ne od tramvaja.
- Rijetki betonski stupovi. Od trolejbusne mreže ostali su tek pojedini betonski stupovi koji su nosili vodove.
- Poštanska marka. Hrvatska pošta 22. siječnja 2024. izdala je prigodni blok s markom „125 godina riječkog električnog tramvaja“. Autorica je dizajnerica Ariana Noršić, a motiv je tramvaj u Adamićevoj ulici. Blok je otisnut u 20.000 primjeraka, a u prodaji je stajao 2,60 eura.
- Stare fotografije i razglednice. Na njima se tramvaj najbolje vidi u gradskim ulicama.
Gdje potražiti stare fotografije Rijeke
Muzej grada Rijeke ima Zbirku starije fotografije s radovima fotografa koji su u Rijeci radili na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, poput Ilarija Carposija, Giuseppea Luzzatta i Salamona Heringa, koji je otvorio prvi fotografski studio u gradu, te Zbirku razglednica. Muzej daje građu na uvid istraživačima i autorima publikacija, a za to se treba obratiti muzeju na info@muzej-rijeka.hr ili 051 554 272.
Stalni postav o povijesti grada nalazi se u Palači šećera, Krešimirova 28. Muzej je otvoren od utorka do nedjelje od 10 do 18 sati, a ponedjeljkom te praznicima i blagdanima je zatvoren. Ulaznica za odrasle stoji 8 eura, za učenike, studente i umirovljenike 4 eura, a obiteljska ulaznica za dvoje odraslih i dvoje djece 17 eura. Djeca mlađa od sedam godina i osobe s invaliditetom ulaze besplatno. Radno vrijeme i cijene mogu se promijeniti, pa ih prije posjeta provjerite na stranici Muzeja grada Rijeke. Muzej je dobar izbor i za kišni dan, uz ostale prijedloge iz našeg popisa Rijeka po kiši: 12 ideja za izlazak koje nisu još jedna kava, a ako dolazite automobilom, zone i cijene parkiranja pronaći ćete u tekstu Parkiranje u Rijeci: zone i cijene, plaćanje SMS-om i aplikacijom, garaže.
Najčešća pitanja o riječkom tramvaju
Kada je u Rijeci krenuo prvi tramvaj?
Prvi električni tramvaj krenuo je 7. studenoga 1899. Taj se dan smatra početkom organiziranog javnog prijevoza putnika u Rijeci.
Je li Rijeka imala prvi tramvaj u Hrvatskoj?
Rijeka je prvi grad na području današnje Hrvatske koji je u javni promet uveo električni tramvaj. Drugi je bila Pula, 1904. Najstariji tramvaj uopće imao je Osijek, ali na konjsku vuču, od 1884.
Kuda je vozio riječki tramvaj?
Prva pruga vodila je od mosta na Rječini, uzduž Fiumare, do posljednje stanice Pioppi kraj tvornice torpeda. Bila je duga 4400 metara, a 1907. i 1908. produžena je na 5450 metara.
Kada je ukinut tramvaj u Rijeci?
Posljednja vožnja bila je u lipnju 1952. Tramvaj su zamijenili trolejbusi, koji su vozili od 1951. do 1969., a nakon njih autobusi.
Zašto se riječki prijevoznik zove Autotrolej?
Ime je dobio 1953., kad je grad imao autobuse i trolejbuse. Trolejbusi su ukinuti 1969., ali je ime ostalo.
Je li tramvaj vozio na Sušak?
Sušak je do ujedinjenja nakon Drugoga svjetskog rata bio zaseban grad, a tramvajska pruga počinjala je kod mosta na Rječini. Na sušačku stranu, do Pećina i Trsata, električni gradski prijevoz doveli su trolejbusi.
