Kontakt
Kada se pedesetak entuzijasta – većinom žena željnih kulture, druženja i novih vizura – okupi u rano nedjeljno jutro, znate da je pred vama poseban dan. U nedjelju, u organizaciji Kulturno umjetničke udruge “Novi val” iz Kostrene, grupa puna kreativaca – keramičara i slikara iz Kostrene i Rijeke krenula je na putovanje koje je nahranilo i oči i dušu, povezujući niti povijesti, umjetnosti i zajedništva.
Umjetnost pod prstima u Spilimbergu
Njihov prvi cilj bio je pitoreskni gradić Spilimbergo, svjetska prijestolnica mozaika. Dolazak u malo ali poviješću bogato mjesto dočekali su s uzbuđenjem, a posjet prestižnoj školi “Scuola mosaicisti del Friuli” bio je vrhunac jutra.
Gledajući nevjerojatne radove učenika i majstora, naučili su da mozaik nije samo slaganje kamenčića, već strpljiva igra svjetla i teksture koja traje stoljećima.
Nakon stručnog vodstva kroz školu, njihova ih je vodičkinja povela u šetnju kroz povijesnu jezgru grada. Slušajući zanimljivu povijest, Spilimbergo ih je očarao svojim freskama i mirnim ulicama, idealnim za kratki predah uz kavu i razmjenu prvih dojmova.
Tradicija izrade mozaika i ključni trenutak osnivanja škole u Spilimbergu
Spilimbergo, poznat kao “Grad mozaika” (Città del Mosaico), ima fascinantnu povijest koja seže duboko u srednji vijek, a neraskidivo je vezana uz plemićku obitelj po kojoj je dobio ime.
Povijest grada službeno počinje u 11. stoljeću. Grad su osnovali plemići njemačkog podrijetla, obitelj Spengenberg (što je kasnije talijanizirano u Spilimbergo). Oni su podigli dvorac oko kojeg se razvilo naselje. Zahvaljujući svom strateškom položaju uz rijeku Tagliamento, grad je brzo postao važno trgovačko i vojno središte.
Tijekom 15. stoljeća, Spilimbergo potpada pod vlast Mletačke Republike (Venecije). To je razdoblje procvata arhitekture i umjetnosti. Grad se širi izvan zidina dvorca, grade se raskošne palače s freskama (zbog čega ga zovu i borgo affrescato), a katedrala (Duomo) postaje simbol moći i bogatstva grada.
Iako je tradicija izrade mozaika u ovoj regiji postojala još od rimskih vremena (Aquileia), ključni trenutak za moderni Spilimbergo dogodio se 1922. godine. Tada je osnovana Škola mozaičara Furlanije (Scuola Mosaicisti del Friuli).
Škola je osnovana kako bi se sistematiziralo znanje lokalnih majstora koji su dotad radili po cijelom svijetu (od New Yorka do Pariza). Danas je to najvažnija institucija te vrste na svijetu, gdje se spajaju antičke tehnike s modernim dizajnom.
Danas je Spilimbergo svjetsko središte mozaika
Kroz povijest su u gradu ostali sačuvani dragulji koje turisti i danas posjećuju:
Dvorac (Castello di Spilimbergo) – poseban je po tome što ga čini nekoliko različitih zgrada iz različitih razdoblja, uključujući i čuvenu “Oslikanu palaču” (Palazzo Dipinto) s fasadom prekrivenom freskama.
Katedrala Santa Maria Maggiore – jedan od najvažnijih gotičkih spomenika u regiji, s impresivnim freskama iz 14. stoljeća i orguljama čija su krila oslikali renesansni majstori.
Danas grad živi na spoju povijesti i suvremenog obrta. Svake godine privlači tisuće posjetitelja, ne samo zbog svoje arhitekture, već i kao centar kulinarske tradicije i kulturnih događanja.
Povijest Spilimberga je zapravo priča o tome kako se mala utvrda plemića pretvorila u svjetsko središte jedne od najpreciznijih umjetničkih formi – mozaika.
Iako zbog bogatog rasporeda nisu imali predviđeno vrijeme za klasični ručak, zajednička marenda “iz torbe” na svježem zraku imala je poseban šarm koji ih je još više zbližio.
Granice koje spajaju – Nova Gorica i Gorizia
Popodne je bilo rezervirano za povijesni susret dvaju gradova. Prvo su veseli izletnici uživali u panoramskoj vožnji kroz Novu Goricu, a poseban je trenutak bio sastanak na Trgu Europe, mjestu bogate prošlosti i s granicom koja simbolično nestaje.
Prijelomni trenutak dogodio se 1947. godine. Pariškim mirovnim ugovorom nova granica između Italije i tadašnje Jugoslavije povučena je doslovno kroz gradske ulice i dvorišta.
Stara jezgra, dvorac i većina grada ostali su u Italiji (Gorizia), dok su glavni kolodvor i istočni dijelovi pripali Jugoslaviji. Tada je Nova Gorica krenula u izgradnju potpuno novog, modernog grada odmah uz samu granicu.
Projektirao ga je arhitekt Edvard Ravnikar kao “grad u parku” s modernističkim zgradama i širokim alejama.
Godinama je željezna zavjesa fizički dijelila ljude (poznata “ograda u Gorici”). No, s ulaskom Slovenije u EU i Schengenski prostor, te su barijere nestale.
Trg Europe (Piazza della Transalpina) je danas zajednički trg koji dijele oba grada. Granica prolazi točno po sredini trga, obilježena samo metalnom pločom na podu – nekada simbol razdora, danas je najpopularnije mjesto za fotografiranje turista.
Bio je to savršen uvod za šetnju kroz povijesnu jezgru Gorizije, grada koji odiše srednjoeuropskom elegancijom i slojevitom poviješću.
Titula Europske prijestolnice kulture pod sloganom “GO! Borderless”
Gorizia ili “Austrijski Nica” (hrvatski: Gorica) ima dugu i bogatu povijest koja seže u 1001. godinu, kada se prvi put spominje u darovnici cara Otona III.
Grad je bio sjedište moćnih goričkih grofova, a nakon njihova izumiranja 1500. godine, prelazi u ruke Habsburgovaca.
Stoljećima je Gorizia bila pravi “melting pot” u malom – ovdje su se miješali talijanski, slovenski, njemački i furlanski jezik te židovska kultura.
Zbog blage klime i prekrasnih vrtova, aristokracija Austro-Ugarske prozvala ju je “Austrijskom Nicom”. Bila je to omiljena destinacija za odmor plemstva.
Kao kruna ove zajedničke povijesti, Nova Gorica i Gorizia su 2025. godine zajedno ponijele titulu Europske prijestolnice kulture pod sloganom “GO! Borderless”. To je prvi put u povijesti da su dva grada iz različitih država zajednički dobila ovo priznanje, slaveći suživot i brisanje granica.
Nakon razgledavanja stare jezgre i nadahnuti povijesnim činjenicama, posjetitelji su posjetili DAG galeriju, gdje su uronili u suvremene vizualne interpretacije, što je bio savršen kontrast jutarnjim tradicionalnim tehnikama mozaika.
Povratak punog srca
Puni dojmova, kreativci na putovanju su krenuli prema Rijeci točno prema planu, ali s puno težim koferima – ne onim fizičkim, već onim punim znanja, novih prijateljstava i fotografija. Atmosfera u autobusu bila je ispunjena smijehom i prepričavanjem najljepših trenutaka.
Što su naučili? Da ljepota leži u detaljima (poput mozaika), da je povijest na dohvat ruke i da su najbolja putovanja ona koja dijelimo s ljudima sličnih interesa.
