Naš mozak i naša crijeva su povezani. Na nevjerojatne načine. I mi smo svi intuitivno toga svjesni. Svi osjećamo stvari u utrobi i koristimo se živopisnim jezikom za objašnjenje tih osjećaja.

-Loš okus u ustima, gutanje razočaranja, teška probave neke izjave ili situacije, leptirići u trbuhu zaljubljenih. Netko nam ide na jetra, srce nam je zaigralo, vodili smo žučnu raspravu. Svi ovi izrazi doista opisuju reakcije koje se javljaju u našem tijelu, odnosno u utrobi u raznim situacijama. Naš “osjećaj u crijevima” je često odgovoran za odluke koje donosimo. Svi smo to doživjeli. Donijeli smo odluku jer smo imali dobar osjećaj. Ili nismo donijeli, istaknula je Biljana Brajković, biohakerica i dodala: -Jer nam je u utrobi osjećaj bio loš.

Crijevni živčani sustav je prepoznat kao “drugi mozak”

Dok je dijalog između crijeva i mozga odavno prepoznat od strane drevnih tradicija liječenja poput ayurvedske i kineske medicine, naturopata i iscjelitelja prirodne medicine, moderna zapadna medicina dugo vremena nije prepoznala složenost ovog fascinantnog komuniciranja. Znanost je tek u dvije tisućitima postepeno razvila zanimanje za crijevni mikrobiom, a zatim posljedično i za povezanost uma i crijeva. Nakon dugog razdoblja zanemarivanja, crijevni živčani sustav je prepoznat kao “drugi mozak”.

U posljednjih desetak godina, uz recept za antibiotik uglavnom uvijek ide i preporuka za probiotike. Ako liječnik to i preskoči, većina nas samoinicijativno posegne za njima jer već dobro znamo da antibiotici ubijaju i ono što treba i ono što ne treba. Neugodne simptome proljeva, nadutosti, mučnine, kao posljedice pokolja crijevne flore, saniramo probioticima.

Ekološka zajednica mikroorganizama

Svjesni smo da su te male, dobre bakterije u našim crijevima vrlo važne za našu probavu. I dalje od toga i ne razmišljamo, nesvjesni da naše zdravlje ovisi upravo o zdravlju naših crijeva i ekipice koja ih nastanjuje. Kad je narušena ravnoteža dobrih bakterija, odnosno mikrobioma, razvija se stanje zvano disbioza koje se povezuje s raznim zdravstvenim problemima kao što su poremećaj funkcije crijeva, upalne bolesti crijeva, alergije, pretilost i dijabetes, a sada znamo da postoji povezanost i s psihičkim bolestima.

Mikrobiom je zajednički naziv za sve mikroorganizme koji žive u ili na tijelima svih živih bića, uključujući i njihove gene, a mikrobiota je pojam koji opisuje samo mikroorganizme. Koncept ljudskog mikrobioma prvi je predložio Joshua Lederberg 2001. da bi označio ekološku zajednicu mikroorganizama koji doslovno dijele prostor u ljudskom organizmu, a zajedno u simbiozi funkcioniraju kao cjelina. Najveća zajednica mikrobioma živi u našim crijevima – procjenjuje se na oko 400 trilijuna stanica.

Jedna trećina mikroorganizama identična je kod većine ljudi, ali dvije trećine jedinstvene su za svaku osobu. Ne postoje dva ista mikrobioma, kao što ne postoje ni isti otisci prstiju.

Povezanost zdravlja crijeva i mentalnog zdravlja

Otkriće osi crijevo – mozak je revolucionarno. To je potaknulo istraživanja u medicini, neuroznanosti, mikrobiologiji i psihijatriji koja su povezala zdravlje crijeva i mentalno zdravlje. Sad znamo da crijeva imaju vlastiti živčani sustav koji se sastoji od 50 – 100 milijuna živčanih stanica (koliko i u leđnoj moždini) i ima više imunoloških stanica koje žive u stijenki crijeva nego što cirkuliraju u krvi ili se nalaze u koštanoj srži.

Glavni put komunikacije crijevo – mozak, u obliku živčanih signala je nervus vagus, veliki živac koji seže od mozga pa sve do debelog crijeva. Za to su potrebni kemijski signali, odnosno neurotransmiteri i neuromodulatori, a oni se proizvode i skladište upravo u crijevima. U slučaju serotonina, “hormona sreće”, to je čak i preko 95 posto.

Upala se iz crijeva prelijeva na mozak

Problem nastaje kad se u komunikaciju umiješaju upalni čimbenici, odnosno citokini. Imunosne stanice u određenim situacijama pokušavaju smanjiti ili potaknuti upalni odgovor tijela pa citokini u tom slučaju bez problema prolaze krvno – moždanu barijeru. Upala se tada iz crijeva prelijeva na mozak. Požar izazvan u crijevima, brzo će se proširiti i na mozak.

-Prvi odgovor bi bila hrana koju jedemo, naravno, ali nije samo hrana ta, koja utječe na zdravlje naših crijeva. Danas imamo tu opsjednutost i fascinaciju svim vrstama “zdrave prehrane”, ali koliko god vam prehrana bila dobra, ne jamči zdrav mikrobiom. Ne možete od nje imati koristi ako ste u krivom stanju uma, izjavila je Brajković, i nastavila: -Negativne emocije stvarno utječu na naše trenutačno, ali i dugoročno zdravlje.

Kronični stresni način života zapravo ključno i dramatično preoblikuje našu crijevnu floru.

Zdravstvene tegobe koje posljedično nastanu i dan danas nekako ispadnu iz fokusa povezanosti s mikrobiomom i kod liječnika i kod pacijenata. Uzrok se traži negdje drugdje pa ponekad i liječnici i pacijenti lutaju u potrazi za dijagnozom i pravom terapijom.

Probiotici kao lijek za mentalne bolesti?

Po pitanju mentalnih bolesti, činjenica je da su istraživanja u ovom području prvenstveno bila ograničena na životinjske modele.

U nekim rijetkim studijama na ljudima pokazalo se da odrasli pacijenti s depresijom imaju više i niže razine specifičnih skupina bakterija u odnosu na zdrave kontrole. Radi se o Lactobacillus casei, Lactobacillus rhamnosus i Bifidus soju bakterija. Nekoliko studija je procijenilo pozitivne učinke probiotika i prebiotika danih sudionicima, u usporedbi s placebo kontrolnom skupinom.

Pacijenti studije Sveučilišta u Torontu uzimali su probiotike kroz dva mjeseca i, uz kvalitetniju probavu, otkrili da su im se smanjili simptomi anksioznosti, depresije, opći stres, ljutnja i agresivne misli s kojima su se godinama bezuspješno borili.

U vrijeme uzimanja probiotika svi su se pacijenti osjećali bolje, smirenije i zadovoljnije, a i spavali su puno bolje. To zvuči kao revolucionarno otkriće jer valja napomenuti da su probiotici sigurno zdravija alternativa lijekovima jer i sami lijekovi, antidepresivi, anksiolitici i antipsihotici razorno djeluju na mikrobiotu. Probiotici nemaju nuspojave i ne izazivaju ovisnost pa bi možda mogli biti ključni dio novog i sigurnijeg oblika liječenja psihičkih bolesti.

Za sad, čini se, ipak nema nekog većeg pomaka u tom smjeru. Rađen je premali broj studija i liječnici se još uvijek oslanjaju isključivo na terapiju lijekovima.

Meditacija – karika koja nedostaje?

Znanstvenici otvorena uma otišli su korak dalje i potvrdili pretpostavku da meditacija, uobičajena tehnika za smirivanje uma, igra značajnu ulogu u dobrobiti crijevne mikrobiote. Jednostavna meditacija svjesnosti – mindfulness (aktivna i otvorena usmjerenost pažnje na sadašnji trenutak) poboljšava simptome, odnosno crijevnu mikrobiotu.

-Pored toliko dokaza da redovita praksa meditacije utječe na smanjenje stresa, anksioznosti i depresije ona se više jednostavno ne može zanemariti. Ne zahtjevna je, jednostavna, prirodna i jeftina. Dovoljno je desetak minuta dnevno, kaže biohakerica Brajković i naglašava: -A pozitivno stanje uma poboljšava crijevnu mikrobiotu. Zar to nije fantastično?

Učenjem da postanete svjesniji tjelesnih osjeta, moguće je bolje regulirati vlastite emocije, promijeniti negativne tjelesne reakcije i sačuvati ravnotežu mikrobiote u crijevima. Još uvijek ne razumijemo u potpunosti biološke mehanizme meditacije, ali je više nemoguće zanijekati njezino blagotvorno djelovanje. Može li meditacija biti lijek? Karika koja nedostaje?

Integracija meditacije, ne samo u konvencionalnu zdravstvenu skrb, nego gdje god je to moguće, poput škola, zajedno sa zdravom hranom, moglo bi dramatično promijeniti cjelokupno zdravlje populacije. A kako smo vidjeli, zdravlje započinje u crijevima i ako su ona zdrava i um nam je zdrav.